U vrijeme rimske imperije ovaj kraj je pripadao provinciji Dalmacija. Pored ostataka jedne rimske vile sa predivnim mozaicima iz 3. vijeka, pronađenim ispod brda Planik (danas pokriveni Bilećkim jezerom), postoji i jedan natpis iz 1. vijeka naše ere, svjedoči da se na Trebišnjici, odmah ispod Crnene Stijene, nalazio most i rimska cesta koja je prolazeći kroz Petroviće povezivala Salonu i Dyrrhachium a onda nastavljala dalje ka istoku poznata pod nazivom Via Egnatia.

Iako ovaj kraj nije dovoljno istražen vidni su i monumenti srednjovjekovnog perioda. Česte su i nekropole pod stećcima, pojedini od njih su monumentalni, neki su figuralno dekorisani a neki imaju i natpis. Oni datiraju počev od XII vijeka a za pojedine znamo da su korišteni kao nadgrobno obilježje sva do naših vremena.

Savremeni stanovnici kažu da su se njihovi preci doselili u ovaj kraj sredinom XIV vijeka. Prepričava se da iz tog perioda datira crkva sv. Jovana Krstitelja. Ona je jedno vrijeme bila Saborna crkva do izgradnje manastira Kosjerevo.

Manastir se prvobitno nalazio u pitomoj dolini na lijevoj obali Trebišnjice a 1967. godine je prenešen u Petroviće na lokalitet Stražište, kada je izgrađena brana uslijed čega je nastalo Bilećko jezero koje je poplavilo dolinu rijeke Trebišnjice. Manastirska crkva je posvećena Rođenju Presvete Bogorodice. Vrijeme nastanka manastira nije precizno definisano mada ga većina istraživača određuje u XIV vijek. Smatra se i da je i mala crkva sv. Arhangela Mihajla na Stražištu nastala u XIV vijeku, u crkvi se nalazi natpis 1605 god. Ove dvije crkve,kapela sv. Luke, groblje, konaci i druge zgrade sada čine jedinstven cjelinu manastira Kosjerevo. Manastir je od uvijek, kao i danas, zauzimao centralno mjesto religijskog života i okupljanja stanovnika područja Banjana.

Burnu istoriju ovih krajeva su zabilježili razni hroničari, vremena su se mjenjala, smjenjivale vojske i ratovi a u mirnim vremenima se radilo na izgradni i obnovi. Poseban događaj je izgradnja pruge Bileća- Nikšić, zahvaljujući ovom poduhvatu Petrovići dobijaju struju i vodu već 1938. godine. Ekonomski prosperitet naselje Petrovići doživljava 70-tih godina XX vijeka. U tom periodu je osnovna škola radila u dvije smjene i imala 370 đaka. U blizini željezničke stanice se nalazilo nekoliko kafana, prodavnice, male fabrike, ambulanta itd. Veliki broj lokalnih ljudi je imao posao i radno mjesto u Petrovićima. Nažalost, sa gašenjem pruge 1976. godine dolaze i manje prosperitetna vremena, ljudi odlaze iz sela, mnogi su napravili kuće u Nikšiću ili drugim gradovima i na selu je ostao mali broj ljudi, naročito mladih. Danas osnovna škola ima ukupno 9 učenika.

Bajkovit predio, povoljna skoro mediteranska klima, raznorodno ljekovito bilje i cvijeće, potpuno ekološko okruženje, zdrava hrana, dugovječnost ljudi iz Petrovića nisu dovoljni argumenti za ostanah mladih u ovom selu. U ljetnjim mjesecima, kada u selu boravi arheološki tim, osjeti se novi duh i donekle mjesto oživi. Saradnja tima sa mještanima je izuzetno dobra, uspostavljena su brojna, čvrsta prijateljstva koja traju decenijama.

Autor teksta: arheolog mr Mile Baković, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore